Ja svekrvu zovem “mati” 🙂 od prvog dana kada sam je upoznala.
Neki mi to osporavaju, rječima da samo jednu majku imam (kao da ja to ne znam :D)
Od prvog dana braka živim s njima, tako da mi je svekrva postala najbolja prijateljica a svekar najbolji drug. Ali pravi smo drugovi, koji se poštuju prije svega.
Ja svog oca kao glavu porodice nikada nisam dočekala sjedeći ili ležeći.
Tako da i svekra dočekam na nogama, s osmijehom.
Svekrvu zagrlim, onako u prolazu.
Niko od mene ne zahtijeva, da sa svekrom pričam o autima i da se smijem na račun njegovog mercedesa, i da mu prijetim da ću mu prodati traktor i kupiti sebi Peugot 407 😀
Niko od mene ne zahtijeva, da svekrvi kupujem poklone.
Ali želim …
Od onih sam što rahatluk vole.
Kocke i kahve, tespiha i marama bijelih, i serdžada 🙂 umjesto onog standardnog “hljeba i igara” – i koja knjiga, da se pročita pred spavanje i osmijeh …
A srca drugih se smrknutom čehrom ne pridobijaju.
Od prvog dana me svekrva medom hrani, a danas mi je ispekla šećer.
Čula je jučer, da mi se plaho svidio.
I maksuz mi ga ispekla.

Pa eto 🙂 Recimo da nas dvije rušimo predrasude o snahama i svekrvama. Pričamo jedna drugoj o našim očekivanjima i snovima.
Ona je ona blaga nana, što živi u kućici na kraju sela i Džennetu se nada … a ja sam presretna jer sam joj snaha.
I nijednog trenutka se ne kajem što je od prvog dana zovem mati, jer i ona mene smatra i zove kćerkom.